Zdravo i dobro došli na javni otvoreni onlajn kurs (MOOC): „Osnaživanje za veće dobro: vodič za društvenog preduzetnika“ U ovom video snimku zakoračićemo u svijet društvenog preduzetništva, istražiti njegove razlike u odnosu na tradicionalnu ekonomiju i predstaviti noseće stubove definicije društvenog preduzeća. Društveno preduzetništvo posvećeno je korišćenju preduzetničkih vještina i inovativnog razmišljanja kako bi se riješili najakutniji društveni i ekološki izazovi. Ovi izazovi mogu se kretati od siromaštva i nejednakosti u obrazovanju pa sve do problema kao što je upravljanje otpadom. Zanimljiva činjenica: postoje različite inicijative za rješavanje ovih problema! Društveni preduzetnici stvaraju mogućnosti zapošljavanja i nude programe za razvoj vještina kako bi pomogli marginalizovanim zajednicama.” Oni obezbjeđuju jednak pristup kvalitetnom obrazovanju tako što osnivaju edukativne centre u zajednici, obezbjeđuju školarine i obrazovne resurse.” Oni su takođe predvodnici u efikasnim programima recikliranja i smanjenju upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu kako bi se zaštitila naša životna sredina. Hajde sada da objasnimo razliku između klasičnog preduzeća, udruženja i socijalnih preduzeća. Kao prvo, postoje klasična preduzeća. Ona su fokusirana na ostvarivanje profita. Uz pomoć rada svojih zaposlenih ona stvaraju vrijednost i zarađuju novac od dividendi kroz prodaju svojih proizvoda i/ili usluga. Taj novac se zatim ponovo ulaže u kompaniju kako bi se razvijala, ili se isplaćuje akcionarima. Njihov cilj: prodati više kako bi se ostvario rast. Sa druge strane, postoje udruženja koja dobijaju posebne donacije od pojedinaca ili kompanija. Njihovi članovi su generalno volonteri koji svoje vreme poklanjaju kako bi se rješavala društvena i/ili ekološka pitanja. Udruženje dakle ne stvara novac (neprofitno je). Njihov cilj: služiti opštem interesu. U kombinaciji ove dvije vrste preduzeća postoje društvena preduzeća, novi igrače u preduzetničkoj igri. Cilj društvenih preduzeća je da svoju ekonomsku efikasnost iskoriste za opšte dobro. Oni koriste profit kao sredstvo za rješavanje društvenih i ekoloških problema koje ni država ni tržište ne mogu sami da riješe. Ponekad su granice između ova tri entiteta pomalo nejasne. Mnoge kompanije tvrde da uzimaju u obzir društvene i ekološke probleme koje su povezane sa njihovom djelatnošću. Iako one uzimaju u obzir brojna društvena pitanja kroz politike korporativne društvene odgovornosti, skup smjernica i aktivnosti koje kompanija usvaja kako bi obezbijedila da njena praksa u poslovanju ima pozitivan uticaj na društvo i životnu sredinu, njihov glavni cilj ipak ostaje ostvarivanje što većeg profita. Neka udruženja takođe učestvuju u komercijalnim aktivnostima, kao što je prodaja promotivne robe sa brendom. Ali ono što izdvaja društvena preduzeća je njihov model poslovanja, njihova ograničena profitabilnost, upravljanje i uticaj. Hajde sada da pogledamo četiri stuba na kojima počiva definicija socijalnog preduzeća.

Stub 1: Ekonomski izvodljiv projekat

Društveno preduzeće mora da proizvodi društvenu vrijednost i da pronađe svoj ekonomski model kako bi obezbijedilo održivost. Sa druge strane, ekonomski model samo je sredstvo za ostvarivanje društvenog cilja, a ne krajnji cilj samo po sebi.

Stub 2: Društvena i/ili ekološka svrha

Društvena preduzeća prave razliku tako što: pružaju podršku ljudima u situacijama ugroženosti; doprinose borbi protiv isključivanja i zdravstvenih, socijalnih, ekonomskih i kulturnih nejednakosti, obrazovanju, itd. doprinose održivom razvoju, prenosu energije ili međunarodnoj solidarnosti

Stub 3: Ograničena profitabilnost

Većina zarađenog novca u društvenim preduzećima trebalo bi da se koristi da se poslovanje održi ili da se unaprijedi. Ostvarivanje dobiti je način da se podrže društveni ciljevi preduzeća. Međutim, iako ovo pravilo sprečava ljude da ostvaruju nepravednu dobit od ulaganja i akcija, to ne znači da preduzeće ne treba da zaradi dovoljno novca da bi bilo održivo. Dakle, preduzeće treba da balansira svoj budžet kako bi pravedno platilo svoje zaposlene i dobavljače, ali i da investira u neophodna poboljšanja.

Stub 4: Participativno upravljanje

U društvenom preduzetništvu pravo glasa nije ograničeno na upravljačke organe. Važno je uključiti zaposlene i neke druge važne osobe, kao što su oni koji imaju korist od projekta, volonteri i članovi lokalne zajednice. Svi oni imaju jednako pravo glasa prilikom donošenja odluka. Dakle, zapamtite ova četiri stuba dok ulazite u svijet socijalnog preduzetništva, stvarajući bolju budućnost za svoju zajednicu. Hvala što ste nam se pridružili na ovom edukativnom putovanju. Nadamo se da vam je ova epizoda pomogla da naučite više o osnovama socijalnog preduzetništva.”